Fortica

Na mjestu tvrđave nalazi se prapovijesna ilirska gradina (2000 – 1000 g . pr. Krista). Početkom XIII. st. ( 1220. g .) na istom mjestu bila je obnovljena Rimska kula koja je nazvana Castrum Novum (Novigrad).  Krajem XIII. st. ( 1282. g .) ličko – krbavski velikaši Gusići – Kurjakovići tu su kulu temeljito pregradili i podigli utvrdu pravokutna oblika, koja je služila za obranu njihovih posjeda oko Novigrada.

Od 1409., kada su u posjed Novigrada došli Mlečani, tvrđavu znatno pregrađuju i proširuju pretvarajući je u kaštel. Od kraja XV. st. nastavlja se utvrđivanje, a na platou ( terasastoj litici ) s južne strane podignuta su dva obrambena podzida – barbakana, radi obrane od Turaka.

Tvrđava je nepristupačna s južne strane, te je na tom mjestu najlakše branjena zbog strmine litice. U tvrđavi je 1386 bila zatočena hrvatsko – ugarska kraljica Marija i njena majka Elizabeta, žena hrvatsko - ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića.

Početkom 1387. kraljica Elizabeta je bila zadavljena, dok suvremeni kroničari bilježe da je umrla naravnom smrću. Iste godine kraljica Marija oslobođena je iz zatočeništva uz pomoć Mlečana i krčkih knezova Frankopana.

Kroz razdoblje od punih 150 godina, od prve polovine 16. do polovine 17. stoljeća tvrđava je bila neosvojiva. Turci su je uspjeli osvojiti tek 1646. i pod njihovom vlašću je bila nepunih devet mjeseci, nakon čega je ponovno oslobođena. Godine 1708. tvrđava je posljednji put restaurirana, a nakon pada Mletačke Republike 1797. je napuštena.